h1

Roditeljstvo je predivno iskustvo za svakodnevnim sretnim trenucima, ali nosi i određene izazove s kojima ćete se susresti kao roditelji . U djetinjstvu se javljaju razdoblja kada kod djece prevladava potreba da sami čine i odlučuju što zbog pojave otpora i neposluha roditeljima često stvara velik izazov. 

Dječje pobune javljaju se u tri razvojna perioda:

●  u dobi od dvije godine

●  u dobi od pet godina

●  u pubertetu

Zbog čega dolazi do pobuna?

Kada se rode djeca su ovisna o odraslima, roditelji tu ti koji im pružaju toplinu i bliskost. Zbog te ovisnosti, djeca sebe doživljavaju kao “produžetak roditelja” umjesto zasebnu osobu. Prekretnica se događa oko druge godine kada djeca počinju osvještavati sebe kao zasebnu osobu i steći povjerenje u vlastite sposobnosti.

Promjene u ponašanju koje prepoznajemo kao prve pobune posljedica su skokova u misaonom i motoričkom razvoju što omogućava da dijete sebe doživljava kao zasebno, odvojeno biće. Kod djeteta se znači, tada razvija  veća samostalnost i preuzimanje odgovornosti.

Moguće zamke ove faze u razvoju:

●  pretjeranje ograničavanje

●  popuštanje i odustajanje od zahtjeva

Nošenje s otporom i prkosom svakako je veliko iskušenje za roditelje što može dovesti do pretjeranog negativizma i otpora za prelazak u sljedeću razvojnu fazu ili pridonijeti teškoćama u preuzimanju odgovornosti za svoja ponašanja u budućnosti. Stoga u nastavku donosimo smjernice za pronalazak ravnoteže između dvije krajnosti i omogućiti djetetu jasne i zdrave granice za njegov razvoj.

DVOGODIŠNJI BUNTOVNICI

Između 18 mjeseci i druge godine dijete počinje izražavati svoje želje, slijediti svoje ideje i nametati pravila igre.

Djetetu u ovoj dobi nedostaje sposobnosti verbalnog izražavanja  koja bi mu olakšala komunikaciju s drugom djecom i odraslima te postizanje onog što želi kroz razgovor.

Eksplozije dvogodišnjaka

Sposobnost upravljanja osjećajima se tek razvija zbog čega se djeca mnogo lakše preplave emocijama od odraslih. Kako razgovorom ne mogu uvijek iskomunicirati što žele, svoje potrebe i želje pokazat će kroz ponašanje. Dječja ljutnja i frustracija može dovesti do ispada bijesa, a pogled odraslih usmjeren je da dvogodišnje dijete često eksplodira bez odraslima vidljivog uzroka.

Ako dijete ima ispad bijesa uvjerite se da se neće ozlijediti. Važno je pokazati razumijevanje za djetetove osjećaje, ali treba ostati pri zahtjevu ili pravilu koje smo odredili. Primjerice: “Žao mi je što si ljut, ali smo se dogovorili da ćemo kupiti samo jednu čokoladicu.” Razgovor o ponašanju i podučavanje djeteta kako riješiti problem ostavite za poslije. Dijete je tijekom ispada bijesa previše uznemireno da bi Vas čulo.

Izbjegavati treba umirivanje popuštanjem i udovoljavanjem!

Što pomaže u krizi?

➢     Pružite mogućnost izbora. Primjerice, recite “Želiš li plavu ili zelenu majicu?”. Izbori neka budu jednostavni i bez previše mogućnosti. Ponudite samo one mogućnosti koje su Vama prihvatljive.

➢     Nudite samo ono što ste spremni ispuniti. Upitate li dijete “Hoćemo li sada na spavanje?” odgovor će vjerojatno biti “ne”, a u ovoj situaciji nismo spremni na pregovore.

➢     Izbjegavajte pitanja koja zahtijevaju “da” i “ne” odgovore. Dijete će vjerojatno odgovoriti sa “ne” čak i ako misli “da”.

➢     Prevenirajte i predvidite problematične situacije na način da ćete unaprijed postaviti pravila. Primjerice kod odlaska u trgovinu recite: “Danas u trgovini možeš uzeti jednu čokoladicu.”

➢     Najavite promjene aktivnosti. Primjerice, ako slijedi vrijeme obroka, a dijete je fokusirano na igru, najavite mu da ima još 5 minuta za igru jer slijedi obrok.

➢     Ako dijete ne želi izvršiti određeni zadatak, pretvorite ga u igru. Primjerice, ako dijete ne želi pospremiti igračke, pokušajte spremati uz pjesmu i ples ili napravite zabavno natjecanje - tko će staviti više igračaka u kutiju.ž

➢     Izbjegavajte raspravu i pregovore, budite kratki i jasni.

 

VELIKIH PET - NOVO RAZDOBLJE BUNTOVNIŠTVA

 Kako s ljutnjom?

1. Ljutnju je važno uočiti što ranije kada se ona počne javljati, odnosno prije nego preplavi dijete. Tada nas dijete lakše čuje i lakše upravlja svojim ponašanjem. Kako primijetiti ljutnju: pogled, način govora, napetost tijela - ako primijetite ne od znakova ljutnje možete reći djetetu: “Izgledaš uzrujano, jesi li možda ljut zbog…?”


2. Jako uzrujano dijete - pričekati da se smiri i tek tada razgovarati o ljutnji. Kada smo ljuti teško čujemo ono što nam se govori.


3. Odvraćanje pozornosti u manjim situacijama: odvesti dijete u drugu prostoriju - ali ako je dijete uzrujano usmjeriti se na osjećaje i načine doživljavanja situacije


4. Prepoznati vlastite osjećaje: ako smo preplavljeni napustiti prostoriju.

 

Nenasilno odgajanje djeteta ne znači popustljivo roditeljstvo te umjesto kažnjavanja, posebice tjelesnoga, za nepoštivanje dogovora i pravila možete primijeniti prirodnu ili logičnu posljedicu. Unaprijed izrazite očekivanja i dogovorite pravila ponašanja. U prilogu donosimo kratke “crtice za roditelje” koje Vam mogu pomoći na putu vođenja i usmjeravanja djeteta.

Literatura:

Buljan Flander, G. i suradnici (2021). Znanost i umjetnost odgoja. Bestovje: Geromar.

Buljan Flander, G. i Karlović, A. (2004). Odgajam li dobro svoje dijete? - savjeti za roditelje. Zagreb: Marko M.

Pećnik, N. i Starc, B. (2010). Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta i podrška roditeljima najmlađe djece. Zagreb: Unicef.