U razdoblju od 25. veljače do 2. ožujka 2024. godine, četiri odgojiteljice Danka Gojić Kajzer, Gordana Rakocija, Kristina Šokac i Helena Hegediš sudjelovale su u mobilnosti koju je Dječji vrtić Zeko proveo u sklopu Erasmus+ projekta „Vrtić za sve“. Odgojiteljice su boravile u Sevilli gdje su kroz aktivnost job shadowinga imale priliku promatrati španjolsku odgojno-obrazovnu praksu u dječjim vrtićima Centro de Educacion Infatil „Bambi y Flor“ i Centro de Educacion Infatil „Las Aguilas“. Ciljevi mobilnosti bili su ostvarivanje međunarodne suradnje i mobilnosti djelatnika DV Zeko stjecanjem novih iskustava primjenjivih u radu s djecom u svojim odgojnim skupinama te prenijeti međunarodna iskustva prilagodbe polaznika osjetljivih skupina, odnosno djece ratnih izbjeglica i migranata predškolske dobi.
Tijekom prvoga dana job shadowinga, odgojiteljice su se kroz prezentaciju u prostorima partnerske organizacije iDevelop Training SL upoznale s načinom funkcioniranja španjolskog odgojno-obrazovnog sustava s naglaskom na regiju Andaluziju te kroz interaktivno sudjelovanje dobile širu sliku o sličnostima i različitostima s hrvatskim odgojno-obrazovnim sustavom.
Prilikom prve posjete dječjem vrtiću Centro de Educacion Infatil „Bambi y Flor“ nakon ugodne dobrodošlice, ravnateljica i jedna od odgojiteljica na samom početku provele su ih kroz cijeli vrtić kako bi imale uvid u prostorno okruženje u kojemu djeca borave te im uz odgovore na brojna pitanja detaljno objasnile načine rada s djecom, broj djece u skupinama, broj odgojitelja, načine upisa i plaćanja vrtića, specifičnosti uključivanja djece osjetljivih skupina u odgojno-obrazovni sustav i sl.
U dječjem vrtiću Centro de Educacion Infatil „Bambi y Flor“ borave djeca do 3. godine života u dvije odgojno-obrazovne skupine, a u svakoj skupini radi odgojiteljica i pomoćna djelatnica. Prvo što smo primijetile bio je mali broj djece u vrtiću no odgojiteljica nam je pojasnila kako je razlog tomu praznik Dan Andaluzije koji se obilježava svake godine na dan 28. veljače te je većina djece s roditeljima na godišnjem odmoru. Nadalje, razlike koje smo primijetile u organizaciji prostora i dječjih aktivnosti uglavnom su kulturološke prirode, a sličnosti profesionalne. Odgojiteljica čiji rad s djecom smo pratili istaknula je kako su jedan od rijetkih vrtića u Andaluziji koji ima svoje dječje igralište i terasu koja se nalazi na krovištu zgrade. Vlastiti vanjski prostor za igru vrlo je rijedak i iznimno cijenjen – istaknula je odgojiteljica Danka Gojić Kajzer.
U dječjem vrtiću Centro de Educacion Infatil „Las Aguilas“ odgojiteljice su također imale priliku boraviti u mlađoj skupini i promatrati neposredan rad odgojiteljica s djecom. Ondje ih je dočekao ravnatelj koji ih je proveo kroz cijeli vrtić, upoznao s kolegicama odgojiteljicama te ljubazno odgovarao na brojna pitanja. Naše odgojiteljice su ravnatelju i svojim španjolskim kolegicama, kroz ugodan razgovor, ukratko predstavile način na koji je organiziran sustav predškolskog odgoja u Hrvatskoj.
Po dolasku u dječji vrtić Centro de Educacion Infatil „Las Aguilas“ dočekao nas je ravnatelj te nas upoznao s vrtićkim prostorom i kolegicama čiji smo rad pratile. Kolegice odgojiteljice koje smo upoznale nisu govorile engleski jezik, no jezična barijera nadvladana je uz pomoć koordinatorice (i prevoditeljice) Beate. Djeca su u prvom dijelu toga dana boravila na dječjem igralištu ispred vrtića koje je inače u vlasništvu Grada Seville od kojega je zatražena posebna dozvola za svakodnevno korištenje. Po povratku djece u sobu dnevnog boravka (koja je odlično opremljena i izuzetno velika) imale smo priliku pratiti neposredan rad odgojiteljica s djecom. Posebno zanimljivo saznanje nam je bilo kako španjolski vrtići nemaju svoju vrtićku kuhinju i raspodjelu obroka kao u Hrvatskoj, već postoje posebni catering restorani koji pripremaju isključivo obroke za škole i vrtiće, a u vrtiću postoje samo čajne kuhinje za pripremu toplih napitaka. Za vrijeme ručka, španjolske kolegice objasnile su nam kako svako dijete, ovisno o njegovom zdravstvenom stanju, vjeri ili izboru roditelja ima pravo na poseban obrok (vegetarijanski, bezglutenski, košer, halal i sl.). Nadalje, kroz razgovor s ravnateljem vrtića saznale smo da u španjolskim vrtićima ne rade stručni djelatnici poput pedagoga, psihologa, edukacijskog rehabilitatora, logopeda i slično, kao što je to slučaj u Hrvatskoj, već npr. logoped dolazi po potrebi na poziv odgojitelja kako bi dao svoju procjenu i mišljenje. Djeca s teškoćama mogu boraviti u vrtiću dva puta tjedno po najviše četiri sata, a ostalo vrijeme provode u specijaliziranim predškolskim ustanovama u kojima su zaposleni stručnjaci za određena područja. Isto tako, iznenadilo nas je saznanje kako šetnje ne spadaju u redovite aktivnosti u radu s djecom u španjolskim vrtićima. Naime, u našem vrtiću, djeca jako često idu u šetnju našim gradom koja predstavlja jednu od aktivnosti u kojoj djeca dolaze u interakciju s neposrednom prirodnom i društvenom okolinom. Od naših španjolskih kolegica saznale smo kako djeca idu u šetnju samo u slučaju odlaska u posjet npr. kazalištu, ali tada uz odgojiteljice moraju ići i roditelji – rekla je odgojiteljica Helena Hegediš.
Pripremajući se za odlazak u Sevillu, mnogo sam promišljala o radu u dječjim vrtićima u Španjolskoj. Zanimao me njihov standard za broj djece u skupini i broj odgojitelja, na koji način su uključena djeca slabijeg imovinskog stanja te djeca useljenika, izbjeglica i migranata, mogu li roditelji djecu upisati bilo kada, koju cijenu plaćaju i slično. Također, zanimalo me i koje su metode rada s djecom u skupini, na koji način se biraju teme za obradu te kako provode aktivnosti na temu drugih kultura, vjera i nacionalnosti. Budući da smo u Sevilli boravili upravo u tjednu u kojemu se obilježava Dan Andaluzije, u vrtićima smo susreli mali broj djece. Odgojiteljice čiji rad smo pratile objasnile su nam kako je to neradan dan u cijeloj autonomnoj zajednici Andaluziji te je sasvim normalno da u danima oko navedenog praznika većina djece nije u vrtićima i školama nego na godišnjem odmoru sa svojim roditeljima. Usprkos tome, naši domaćini su nas s mnogo entuzijazma upoznali sa španjolskim odgojno-obrazovnim sustavom i njegovom ulogom u stvaranju inkluzivnog društva i prihvaćanju različitosti. Djeca useljenika, ratnih izbjeglica i migranata predškolske dobi nerijetko su drugačijeg etničkog i kulturnog porijekla, a španjolski sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja prepoznaje važnost mogućnosti pružanja obrazovanja svoj djeci, bez obzira na to kada su došli u zemlju, kojeg su imovinskog stanja, vjere ili nacionalnosti. U Španjolskoj, kao i u Hrvatskoj, postoje javni i privatni vrtići. Troškovi pohađanja dječjeg vrtića za djecu ranjivih skupina kao što su ratne izbjeglice i migranti mogu varirati ovisno o vrsti vrtića (javni ili privatni), regiji ili gradu u kojem se nalazi, razini prihoda obitelji i slično. Javni vrtići imaju ljestvice prema obiteljskom prihodu, a neke regije i gradovi nude financijsku pomoć obiteljima u svrhu pokrivanja troškova skrbi o djeci, uključujući vrtić. Roditelji djece iz ranjivih skupina često se potiču na sudjelovanje u obrazovanju njihove djece sudjelovanjem u vrtićkim aktivnostima, događajima i roditeljskim sastancima, pružajući im priliku da se uključe u zajednicu i podrže učenje svoje djece. Djeca u španjolskim vrtićima imaju priliku komunicirati s djecom iz različitih kulturnih sredina, uče surađivati, dijeliti i razvijati prijateljstva sa svojim vršnjacima, potičući društvene vještine i kulturno razumijevanje. Djeca useljenika, ratnih izbjeglica i migranata pohađaju isti nastavni plan i program kao i njihovi španjolski vršnjaci, prilagođen njihovim razvojnim potrebama i znanju jezika. Konačno, ovo novo iskustvo te samo sudjelovanje u mobilnosti unaprijedilo je moj način ponašanja i ophođenja na poslu te mi dalo poticaj da i sama u radu s djecom provodim aktivnosti na temu drugih kultura, vjera i nacionalnosti, a sve u svrhu učenja prihvaćanja različitosti te razvoja kompetencija i sustava vrijednosti kod djece koji se zadržavaju cijeloga života – rekla je odgojiteljica Gordana Rakocija.
Tijekom boravka u Sevilli organiziran nam je posjet u dva privatna dječja vrtića, Centro de Educacion Infatil „Bambi y Flor“ i Centro de Educacion Infatil „Las Aguilas“ gdje smo imale priliku upoznati odgojno-obrazovni rad mlađih odgojnih skupina te kritički promišljati o kvaliteti organizacije rada vrtića i prostora te participaciji i inkluziji djece iz ranjivih skupina. S odgojiteljicama u Sevilli izmjenjivale smo iskustva vlastite prakse i dokumentirale aktivnosti koje bi voljele koristiti u vlastitom odgojno-obrazovnom radu. Posebno mi se svidjela težnja vrtića ka uključivanju roditelja na sudjelovanje u obrazovanju, promicanju kulturne integracije slavljenjem različitosti i poštivanjem istog. Djeca useljenika, ratnih izbjeglica i migranata mogu se upisati u vrtić bilo kada tijekom godine i bez potrebnih dokumenata. Španjolski vrtići imaju obrazovni kurikulum koji pokriva različita razvojna područja, a djeca useljenika, ratnih izbjeglica i migranata pohađaju isti program kao i njihovi španjolski vršnjaci te imaju priliku komunicirati s djecom iz različitih kulturnih sredina. Kroz igru i grupne aktivnosti uče surađivati, dijeliti i razvijati prijateljstva sa svojim vršnjacima, potičući društvene vještine i kulturno razumijevanje. Temeljni pristup u radu dječjih vrtića koje smo posjetili je učenje kroz igru. Sudjelovanje u Erasmus+ projektu „Vrtić za sve“ za mene je jedno veliko iskustvo, kako u osobnom, tako i u profesionalnom životu. Upoznavanje nove kulture, običaja i tradicije formiralo mi je posve novi pogled na mogućnosti odgoja i obrazovanja djece ranjivih skupina. Bude li naš vrtić u budućnosti imao priliku primiti djecu useljenika, ratnih izbjeglica i migranata, njihovoj prilagodbi i potrebama treba pristupiti otvorenog uma, poštivajući različitosti. Stoga mi je cilj što više kolegica i kolega upoznati sa znanjima i iskustvima stečenim tijekom ove mobilnosti, detaljno razraditi plan i program odgojno obrazovne skupine koji treba uključivati sva razvojna područja djeteta te ga u najvećoj mogućoj mjeri prilagoditi djeci useljenika, ratnih izbjeglica i migranata – istaknula je odgojiteljica Kristina Šokac.
Osim praćenja rada u dvije španjolske predškolske ustanove, kroz edukaciju i izlete koje su im priredili i organizirali njihovi domaćini, naše odgojiteljice upoznale su španjolsku kulturu, tradiciju i običaje. Uz edukativni dio ovo je bio i kulturološki posjet te su naše odgojiteljice imale priliku pobliže upoznati brojne znamenitosti španjolskoga grada Seville koji je ujedno glavni grad španjolske autonomne zajednice Andaluzije. U obilasku Seville posjetile su Plaza de Espana gdje su pogledale izvedbu flameca, Torre del Oro, Catedral de Sevilla, La Giralda, Alcazar, Plaza de Toros, Museo de Bellas Artes, Setas de Sevilla, Estadio Ramon Sanchez Pizjuan, rijeku Guadalquivir, prošetale predivnim parkom Maria Luisa te kušale španjolske tradicionalne specijalitete. Na taj način naše su se odgojiteljice uvjerile da je Sevilla uistinu grad bogate povijesti i arhitekture, zabave i festivala te raznolike gastronomske ponude. Također, na Dan Andaluzije, koji je u Sevilli i cijeloj Andaluziji neradan dan, naše odgojiteljice iskoristile su slobodno vrijeme te u vlastitoj organizaciji posjetile Gibraltar.
Posljednjeg dana job shadowinga održan je radni sastanak s koordinatoricama Beatom, Esther i Martom iz partnerske organizacije iDevelop Training SL o svim znanjima i iskustvima stečenim kroz ovu mobilnost. Nakon radnog sastanka i razmjene dojmova, našim odgajateljicama uručene su Certifikati o uspješno završenom job shadowingu.
Boraveći u Sevilli naše odgojiteljice Helena, Danka, Gordana i Kristina imale su priliku upoznati drugu kulturu, jezik, ali i različite pristupe u radu vrtića s ciljem stvaranja ugodnog, poticajnog i uključivog okruženja za svu djecu, bez obzira na njihovu nacionalnost, vjeru ili imovinsko stanje. Osim pedagoških znanja i iskustava koje su naše odgojiteljice stekle tijekom ove mobilnosti, razvijale su i svoje komunikacijske kompetencije na stranom jeziku te gradile pozitivne međusobne odnose kao i suradnju sa svojim španjolskim kolegicama. Kako one same ističu, promatranjem, suradnjom i promišljanjem stekle su mnoga vrijedna iskustva koja će im zasigurno pomoći u budućem radu te prilagodbi i razvoju novih programa s naglaskom na uključivost i multikulturalnost te planiranje i razvoj novih Erasmus+ projekata.
Sudjelujući u ovome projektu dobila sam neprocjenjivo iskustvo koje će mi zasigurno koristiti u budućem radu. Imati priliku vidjeti kolegice iz neke druge zemlje i kulture u radu s djecom, vidjeti neki drugi pogled na svijet, sobe dnevnog boravka na nekom drugom kraju svijeta, prilika je koja odgojitelju „otvara oči“, širi horizonte i daje nove ideje za rad. Zahvalna sam za ovo iskustvo i vesele me novi, budući Erasmus+ projekti u kojima ću rado sudjelovati – istaknula je odgojiteljica Danka Gojić Kajzer.
Financirano sredstvima Europske unije. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije ili Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.